Skupa igra

I nakon preoblikovanja, HNK Šibenik nastavlja gomilati milijunske dugove te je iz godine u godinu i dalje rupa bez dna za šibenske porezne obveznike. Stvarna vrijednost kluba je negativna, a apetiti i ambicije uprave, igrača i Grada nemaju veze s realnošću i komercijalnim prihodima. Što Šibenčani dobivaju zauzvrat za svoje milijune i kako dalje?

Dugovi šibenskih nogometaša stara su priča. Još daleke 1996. klubu je bio blokiran račun. No, prije tri godine činilo se da se pružila rijetka prilika za novi početak. Prilikom preoblikovanja iz udruge građana u sportsko dioničko društvo 2014. Grad Šibenik je 59 milijuna kuna potraživanja od HNK Šibenik zamijenio za dionice kluba. Dionice su stoga bile nominalno vrijedne 59 milijuna, no, kao što će se pokazati i kao što je već onda bilo jasno, zapravo u potpunosti bezvrijedne. Tim manevrom su dugovanja jednostavno otpisana. Ti dugovi su bili rezultat neodgovornosti i protekcije, jer je HNK Šibenik za razliku od svih drugih udruga i tvrtki godinama mogao ne plaćati igrače, dobavljače, struju, vodu, poreze, prireze, doprinose i naknade. Jasno, otpisani dugovi su bili nenaplativi. HNK Šibenik nikada ne bi mogao ni vratiti ni servisirati 59 milijuna kuna duga, dok mu je imovina iz koje bi se vjerovnici mogli naplatiti bezvrijedna. Stadion te nekretnine su u vlasništvu Grada, dok od stvarne imovine klub posjeduje tek lopte i mreže, uz famozni “brend.” Ukupna vrijednost imovine zadnjeg dana 2016. iznosila je mizernih 174 tisuće kuna. I dok je Grad manevrom preoblikovanja otpisao 59 milijuna kuna koji su ionako bili virtualni, prilikom postupka novom je Š.d.d. uplatio realnih i “opipljivih” milijun kuna gradskog novca kao kapital.1

Nastavak javnog financiranja

Javne obveze nisu stale samo na tome. Unatoč činjenici da se po zakonu javnim novcem ne smiju financirati profesionalni klubovi, i nakon preoblikovanja u s.d.d. i otpisa 59 milijuna dugovanja, izravna i neizravna potpora novcem poreznih obveznika se nastavila. Grad Šibenik klubu otada svake godine dodjeljuje 770 tisuća kuna kroz Program javnih potreba u sportu (2017., 2016., 2015., itd.).* Županija je u prosincu 2014. donirala već preoblikovanom sportskom dioničkom društvu pola milijuna kuna, a 2015., 2016. i 2017. po još 460 tisuća svake godine. I šibenski Vodovod izdašni je donator nogometnog kluba. Od preoblikovanja do prošle godine poklonjeno je 470 tisuća kuna. Početkom 2016. donirao je još 360 tisuća kuna, dok su istovremeno neka gradska naselja i dalje bez sustava odvodnje. Usto, Vodovod je iste godine klubu platio 419 tisuća kuna za zapravo bezvrijedne dionice.2

Uza sve to, rasvjetu i reflektore plaća javna rasvjeta Grada Šibenika, a zalijevanje terena, jasno, Vodovod.3  Kako je Grad vlasnik stadiônā na Šubićevcu i u Crnici, još jedan vid skrivenog financiranja novcem Šibenčana su i održavanje i ulaganja na stadionu.  Osim “hladnog pogona”, stari stadion je skupo i održavati. 2016. Javna ustanova “Sportski objekti”, koja upravlja stadionom na Šubićevcu, utrošila je 672 tisuće gradskih kuna za uređenje i popravke na stadionu, 2015. dva milijuna kuna potrošeno je na gradnju pomoćnog terena, a 2014. potrošeno je još 254 tisuće plus PDV.

Tijekom postupka preoblikovanja, smetnuto je s uma da se stara dugovanja za mirovinske i ostale doprinose u iznosu od 4.8 milijuna zakonski ne mogu tek tako zamijeniti za bezvrijedne dionice kluba, već se moraju podmiriti u gotovini. Usto, neki igrači i dobavljači se nisu dali nagovoriti na otpis svojih milijun kuna potraživanja prema klubu, pa je i nakon otpisa 59 milijuna ostalo dugova.  Nakon što je većinski vlasnik kluba, Grad Šibenik, zaključkom Gradskog vijeća krajem 2015. odobrio klubu podizanje kredita od 5,8 milijuna kuna na rok od godine dana – koji klub, naravno, nije mogao vraćati – Erste banka je u srpnju 2017. ovršila račun Vodovoda za 1,2 milijuna kuna, jer je Vodovod izdao jamstva za HNK Šibenik. Ostatak kredita u iznosu od 4,6 milijuna Erste banka je naplatila od Grada, drugog jamca. Prema ugovoru, za svojih 4,6 milijuna Grad (ionako 95%-tni vlasnik kluba) zauzvrat dobiva trećinu prihoda od ulaznica i transfera igrača u sljedećih pet godina, što je samo pravno izbjegavanje priznanja da je i to najobičnija donacija.4 Iako je ovaj kredit trebao biti utrošen isključivo na pokrivanje starih dugova, u Gradskom vijeću je kasnije bilo dosta rasprave na što je na kraju Klub potrošio poklonjenih 5.8 milijuna.

javno financiranje

Sve ove brojke samo iz protekle tri godine jasno pokazuju da je profesionalni nogomet, pa i drugoligaški, izuzetno skupa igra. Uz injekcije javnog novca od (uključe li se i radovi i ulaganja JU Sportski objekti na stadionu)  ukupno šesnaest milijuna kuna u zadnje četiri godine, HNK Šibenik uspio je proizvesti novih 2.8 milijuna gubitka samo 2015. i 2016. Budući da gubitak dioničkog društva njegovi dioničari (čitaj: Grad) moraju kad-tad pokriti svojim sredstvima ili slijedi likvidacija, i gubitci od 1.3 i 1.5 milijuna kuna u te dvije godine su uvršteni u rubriku Grad u gornjem prikazu.

Kako se takvom odnosu i gomilanju daljnjih obveza Grada i javnih ustanova ne nazire kraj, u srpnju je gradonačelnik Burić najavljivao prodaju gradskog udjela (95%) po početnoj simboličnoj cijeni od 100 tisuća kuna. No, ni tri mjeseca nakon toga, nitko se nije javio. Razlog je što vlasnik – kao što je Gradu vidljivo u zadnje tri godine od pretvorbe – umjesto dobiti bilježi samo nove financijske obveze. U listopadu 2017. novi predsjednik uprave kluba u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji podsjeća da od Grada i Županije očekuje “najmanje 1,5 milijun kuna” godišnje te se “veseli” najavi da će javne tvrtke ujediniti fond za sponzorstva (unatoč činjenici da se po zakonu javnim novcem ne smiju financirati profesionalni klubovi).

rez hnk sdd

Na drugom grafu vidljiv je razvoj financija kluba u posljednje dvije i pol financijske godine. Prvo, udio od članarina, ulaznica i prodaje igrača u ukupnim prihodima je mizeran, a udio donacija i “ostalih prihoda” (uglavnom neizravnih donacija), kao što smo već istaknuli, izuzetno visok (vidi i graf 3). Čak 87% svih prihoda kluba 2015. i 90% prihoda 2016. bile su donacije i “ostalo.” Drugo, komercijalni prihodi su na istoj razini već treću godinu te su identični i kad se Šibenik u napetoj završnici borio za ulazak u prvu ligu i kad je pri dnu ljestvice Druge HNL. To ukazuje na loš interes publike ili još gore marketinške i komercijalne vještine u klubu. Uz ulaznice i članarine, od svih ostalih komercijalnih prihoda klub je imao svega 6 tisuća kuna u cijeloj 2016. i 31 tisuću godinu ranije. I treće, rashodi za plaće igrača i plaće zaposlenika su jednaki te puno veći od komercijalnih prihoda, što ukazuje na nužnost i mogućnost ušteda u tom segmentu. Na sve to ukazivao je i Veljko Tomić u članku na portalu nogometplus.net.

prihodi hnk si

Ovakva kombinacija neodgovornosti i zabijanja glave u pijesak proizvela je, zapravo, zombi klub: klub koji svake godine živi daleko iznad svojih mogućnosti, svako malo tražeći novu injekciju novca šibenskih poreznih obveznika. U toj igri ispaštaju i porezni obveznici, i ostali sportski klubovi, ali i sami radnici i nogometaši Šibenika. U listopadu je Porezna uprava klubu dostavila upozorenje pred blokadu zbog neplaćenog poreza u visini od oko 350.000 kuna. Plaće igrača i radne zajednice u srpnju su kasnile četiri mjeseca, a u listopadu je zadnja uplaćena plaća bila tek ona za srpanj. Neodgovorna uprava i vlasnik (Grad) od nogometaša stvaraju socijalne slučajeve. Prema riječima predsjednika uprave, iznos potreban za jednu mjesečnu plaću u klubu iznosi 170 tisuća kuna, a godišnji trošak na plaće je oko milijun i pol kuna.

Klub koji svake godine proizvodi nove nenaplative dugove i zavlači igrače i radnike, ne isplaćujući obećane im plaće, konstantno se kocka javnim novcem (eng. gambling for resurrection), nadajući se bogatoj prodaji igrača ili kakvom spektakularnom uspjehu koji bi ga učinio privlačnim sponzorima. Predsjednik uprave želi proboj u najviši rang, koji bi opet trebali platiti porezni obveznici:

Dakle, kada bismo i dogodine željeli raditi na ovoj razini treba nam oko 3,5 milijuna kuna. Međutim, mi se time ne želimo zadovoljiti. Ako se želimo pripremati za viši rang, odnosno 1.HNL, treba nam barem još milijun kuna.

Kako dalje?

Porezni obveznici sufinanciraju sport jer ima dimenziju društvenog dobra. Iako ne mogu svi biti amaterski ili profesionalni sportaši te imaju različite sportske interese, sport kao pozitivna i korisna aktivnost od javnog interesa donosi dobrobit širokom krugu ljudi. Sportaši i rekreativci zdravim načinom života, osim sebi, donose korist i čitavom društvu kroz svoju veću produktivnost, manje bolovanja i niže troškove zdravstvene skrbi. Korist je osobito velika za mlade. Sport nadahnjuje djecu i mlade na ostvarenje nekog cilja te ih potiče na ambiciju, osobni razvoj i konstruktivno provođenje vremena, često i s roditeljima. Gledateljima i navijačima sportska nadmetanja donose zabavu i razbibrigu. Osim toga, sportski klubovi djeluju i kao sredstva socijalizacije – integrirajući okvir u kojem se svatko ostvaruje i daje svoj doprinos. Time se grade veze i povjerenje među građanima koje omogućuje bolje funkcioniranje institucija društva. Štetne posljedice nedostatka takvih veza i okvira (tzv. “društvenog kapitala”) obradio je američki politolog Robert Putnam u svojoj poznatoj knjizi Bowling Alone [Kuglajući sâm] iz 2000.

Postoje puno bolji načini ostvarivanja javnog interesa u sportu od netransparentnog slijevanja desetaka milijuna kuna u profesionalni HNK Šibenik. Kriteriji raspodjele novca za sport moraju postojati: uspješnost, broj uključenih (pogotovo djece, žena, veterana), stručnost i ozbiljnost rada. Sport, uostalom, ne bi trebao poticati neodgovornost. Šibenski gimnastičari, veslači, jedriličari amaterski žive unutar svojih mogućnosti i porezne obveznike koštaju puno manje. Kraj milijuna za HNK Šibenik, školski sport u šibenskim osnovnim i srednjim školama iz proračuna dobiva tek 40 tisuća godišnje. Obnova derutnih dvorana i igrališta po osnovnim i srednjim školama te kvartovima imala bi puno veći učinak na sportsku aktivnost od financiranja skupog stadiona koji se koristi samo za jedan sport (i kojeg koristi samo jedan klub). Dramatičan porast broja pretile i općenito neaktivne djece u Hrvatskoj puno je važniji društveni problem od toga hoće li HNK Šibenik biti treći ili četvrti na ljestvici druge lige. Novac Grada i Županije bilo bi pametnije utrošiti u svrhu izobrazbe trenera, financiranja amaterskih klubova,  športskih programa u malim sredinama i sportske infrastrukture (primjerice, za atletiku). Ne treba ni spominjati da bi se novac Vodovoda pak svrhovitije iskoristio ulaganjem u infrastrukturu, smanjivanjem cijene vode tvrtkama i stanovništvu, ili pak stipendiranjem mladih vodoinstalatera, inžinjera itd. Samo za usporedbu, dok je Vodovod u gornjem razdoblju klubu poklonio 2.4 milijuna kuna, istovremeno je donirao svega šest tisuća kuna za obrazovanje. Strukovne škole donaciju Vodovoda ne bilježe od 2013., kad je Industrijsko-obrtnička dobila tisuću i pol, a Prometno-tehnička škola golemih tri i pol tisuće kuna.

27164013101560438015281343401700194608251531o
Sponzori kluba: Vodovod, Lucka uprava, Gradski parking, Nacionalni park Krka. Izvor Slobodna Dalmacija

Kako se neučinkovita raspodjela javnih sredstava ne bi nastavila, potrebno je konačno urediti odnos između profesionalnog nogometnog kluba i poreznih obveznika i učiniti ga zakonitim. Grad Šibenik, kad već nitko drugi ne želi biti vlasnik š.d.d.-a, ne smije dopustiti upravi kluba poslovni gubitak na kraju nijedne godine. U suprotnom se obvezuje podmiriti ga u budućnosti. Potrebno je uvesti načelo odgovornosti: HNK Šibenik mora početi plaćati za korištenje stadiona koji porezni obveznici skupo održavaju. Osim toga, Sportski objekti moraju i na drugi način početi zarađivati od Šubićevca (iznajmljivanjem za koncerte, postavljanjem solarnih panela itd.). Klub treba, kao i svi ostali subjekti u tržišnoj ekonomiji, početi plaćati svoju vodu i rasvjetu samostalno, a igrače i radnike uredno i na vrijeme. Izravno (i uglavnom polu-/ nezakonito) financiranje kroz donacije Grada, Županije i javnih tvrtki mora prestati, kao i skriveno neizravno financiranje “omladinskog pogona” stotinama tisuća kuna poreznih obveznika. Kako je profesionalnom nogometnom klubu prodaja igrača stvorenih u svom pogonu jedan od glavnih prihoda, nema smisla da Županija pomaže ovu komercijalnu djelatnost s 460,000 kn svake godine. Profesionalni klub s prvoligaškim ambicijama bi trebao sâm ulagati u svoj ključni biznis sukladno svojim mogućnostima.

Ako želi preživjeti bez novca Vodovoda, Grada i Županije, klub mora ili povećati svoje prihode ili smanjiti rashode. Komercijalni prihodi zadnjih godina iznose oko 10% svih prihoda te ne pokrivaju niti pola troškova plaća za igrače, a kamoli sve ostale rashode. U čistim tržišnim odnosima, profesionalni nogometni klub morao bi naučiti funkcionirati od i za Šibenčane i sponzore. Šibenski nogomet, na zadovoljstvo navijača i svih Šibenčana, ne bi ovisio o političarima i njihovom balansu moći. Radom na marketingu mogao bi se podići broj prodanih ulaznica, pretplata i klupske robe. Uvjeti za gledatelje – kako one na stadionu, tako i one ispred zaslona – moraju se poboljšati. Isplati li se Sportskim objektima postavljanje solarnih panela/krova nad gledalištem, došlo bi do veće posjećenosti. Boljim i smišljenijim marketinškim i društvenim akcijama privukli bi se članovi. Kako više navijača i pratitelja znači i veći interes sponzora, ljude je prvo potrebno privući pristupačnijim cijenama, posebnim ponudama ili ulaganjima kako bi se kasnije moglo računati na sponzore.  Predsjednik uprave kluba misli da bi se klub trebao skupo prodati, pa bi na tome trebao i poraditi.

Svjestan sam da trenutačno Šibenik marketinški i nije neki proizvod. Ali, bez obzira na sve držim da reklama na prsima na dresu Šibenika još uvijek vrijedi milijun kuna.

Sve ove mjere imaju ograničen učinak. Prihod od ulaznica je gotovo stalan, bez obzira na sportski rezultat. Hrvati prosječno troše iznimno malo za rekreaciju i sport. Nedostatak financijskog interesa običnih građana i navijača za HNK Šibenik bio je savršeno vidljiv i tijekom preoblikovanja 2014., kad su svi skupa uplatili 30-ak tisuća kuna za dionice.5 Šibensko-kninsko gospodarstvo prošle godine bilo je gotovo jedino u državi s neto gubitkom, što govori o kapacitetu sponzora.

Ukratko, HNK Šibenik ne može živjeti iznad mogućnosti šibensko (-kninskog) gospodarstva. U upravi priznaju da u svlačionici najveće plaće iznose 6 tisuća kuna neto, što za predsjednika uprave Zoričića “nisu plaće od kojih boli glava.” Istovremeno, 73% stanovnika županije ima manje mjesečne plaće od toga te je za njih takav iznos dosta za glavobolju. Taj platni razred u svlačionici na Šubićevcu je 25% iznad prosječne neto plaće u Šibeniku i čak 40% iznad prosječne neto plaće koju isplaćuju šibenski privatnici.

9238064
izvor: Slobodna Dalmacija

Druga preostala opcija je smanjivanje rashoda. Ako se troškovi natjecanja u drugoj ligi (plaćanje igrača te natjecateljske razine, obveza održavanja mnogih drugih starosnih sekcija i uzrasta čiji prijevoz, prehrana i naknade koštaju mnogo) pokažu prevelikima u odnosu na prihode, klub bi morao smanjiti rashode natjecanjem u manjem rangu.

Ako HNK Šibenik ne može funkcionirati na tržištu, ne treba ni biti na tržištu. Rješenje je ili  likvidacija ili amaterizacija. Nijedno nije loše za šibenski sport i porezne obveznike.

Ako već šibenski navijači i gospodarstvenici nemaju sredstava ni želje financirati profesionalni nogometni klub u 2. ili 1. HNL, može se okrenuti društvenom modelu sociosa i povratku u amaterizam. Nogometaši Šibenika bi mogli biti lokalni momci koji igraju iz gušta, za svoju i zabavu navijača, obitelji i prijatelja. Ni prvi nogometasi Sibenika 1932. nisu igrali za placu. Mogli bi imati svoja redovna radna mjesta te se sportom baviti u slobodno vrijeme, poput mnogih drugih sibenskih sportasa i rekreativaca. Amateri su znali rušiti velikane (od klubova iz Andore koji su se nosili s puno bogatijima u pretkolima Lige prvaka do onih iz Hrvatske koji su u kupu izbacivali Dinamo). Ako se Šibenčani u utakmicama ne bi mogli nositi s nogometašima na puno radno vrijeme, za razliku od izdvajanja 16 milijuna kuna u tri godine da bi mogli, to je cijena koju smo spremni platiti.

Neki novi nogometni klub bi mogao biti udruga građana, ali ne ona kao notorni Dinamo, već demokratska udruga građana koja djeluje po zakonu i u kojoj svi članovi koji plaćaju članarinu imaju jednaka prava i obveze te jednako sudjeluju u upravljanju kluba. To je, uostalom i praksa mnogih uspješnih klubova u Njemačkoj. U tom slučaju imao bi slobodniji pristup javnim financijama (dok god su sportaši amateri), manje novca i možda niži rang, ali bi bio klub prema mjeri svih zainteresiranih članova, navijača, Funcuta, Šibenčana, bez utjecaja političara ili bogatih dioničara.

Klub može i ostati športsko dioničko društvo, ali bi Grad svoj paket od 95% dionica mogao prodati po simboličnoj cijeni ili predati zainteresiranim građanima. Pa, tko se želi igrati profesionalnog nogometa, neka izvoli. Zasad, čini se, to ne pada napamet nikome, što je dovoljan razlog za likvidaciju i novi početak. U svakom slučaju, odluka o izboru modelu funkcioniranja HNK Šibenik je politička i odražava sklonost prema više socijalnom modelu društvenog vlasništva (udruga građana, socios) ili prema profesionalnom, kapitalističkom odnosu (š.d.d.). Trenutno HNK Šibenik posjeduje najgore od oba modela – i manjak novca i nemogućnost utjecaja navijača i članova na funkcioniranje kluba. Čak i u hrvatskom kapitalizmu, tržišna  neodrživost HNK Šibenik š.d.d. pokucat će vrlo brzo na vrata. A tad neće biti puno vremena za raspravu kako spasiti klub sa Šubićevca i njegovu bogatu povijest.

P.S. Na javni poziv Grada Šibenika za kupnju svih gradskih dionica kluba za simboličnih 100.000 kn u prosincu 2017. nije se javio nitko. Dogradonačelnik Paško Rakić najavljuje povećanje godišnjih gradskih donacija klubu za još 250.000 kuna i donaciju (sponzorstvo) Nacionalnog parka Krka od 600.000 kuna u 2018. To će izravna izdvajanja za HNK Šibenik iz gradskog proračuna dovesti do razine od više od milijun kuna te daljnje povećati ovisnost o javnom novcu. Vise o daljnjem razvoju situacije ovdje i ovdje.


Daljnje čitanje:


Bilješke

1.  Zavrsio prvi krug preoblikovanja, Grad Sibenik uplatio milijun kuna, sportnet.hr

2. Prešućenu kupnju bezvrijednih dionica HNK Sibenik za iznos od 419 tisuća kuna od strane Vodovoda – koji je već izgubio preko pet milijuna kuna ulaganjem u dionice propale Jadranske banke – prokazala je gradska vijećnica Ukić-Kotarac. Sluzbeni podatak je na stranici 32. godisnjeg financijskog izvješća Vodovoda.

3. Zapisnik 2. sjednice sibenskog Gradskog vijeća, održane 25. srpnja 2017., izlaganje gradskog vijećnika Rikarda Marencija, str. 28

4. Radi se o još jednoj donaciji iz dva razloga. Prvo, nevjerojatno je da bi klub u sljedećih pet godina mogao uprihodovati 14 milijuna kuna od ulaznica, prodaje dresova i transfera igrača. Ne zna se predvida li famozni neobjavljeni ugovor izmedu Grada i kluba kojim se Grad “zastitio” od gubitka 5.8 milijuna ikakav drugi način naplate potrazivanja Grada od kluba ukoliko klub ne zaradi toliko. Drugo, čak i kad bi mogao, uplata trećine tog iznosa izravno vlasniku kluba (Gradu) bila bi samo prelijevanje iz jednog u drugi gradski dzep. Pogotovo kad je u sve tri posljednje godine klub poslovao s gubitkom od milijun i pol kuna. Dakle, kad bi klub jos oko milijun kuna svojih prihoda godisnje izravno uplaćivao Gradu – svom vlasniku – na kraju petogodisnjeg razdoblja Grad bi dobio natrag svojih 4.6 milijuna kuna, ali bi istovremeno (p)ostao vlasnik nečega čija bi se ionako negativna vrijednost jos umanjila za pet milijuna kuna.

5. Zapisnik 27. sjednice Gradskog vijeća Grada Šibenika, održane 29. prosinca 2011.

6. Odgovor župana Pauka na vijećničko pitanje o problemima kluba na sjednici Županijske skupštine glasio je da

…dio problema je što preoblikovanjem nogometnog kluba nisu namaknuta neka nova, likvidna financijska sredstva, u smislu kako je napravio Grad Šibenik kad je uplatio, u prvom krugu, milijun kuna kao svoj ulog ali i zakonsku obvezu. Od malih dioničara i svih drugih uplata je bila mala korist, možda 30-40 tisuća kuna je uprihodovano od strane svih ostalih. Smatra da je i to jedan od razloga zašto su ostale obveze i nakon preoblikovanja. Obveze su se stvarale a nije postojala situacija da se stvori jedan veći novčani kapital kako bi se te obveze mogle podmiriti, jer jednostavno nije bilo dioničara.

To je značajno povećanje od 2012., kad je Grad klubu dodijelio “samo” 563.000 kuna, i to, zanimljivo, kroz doznaku polufiktivnom NK Subićevac, koji je sve donedavno bio formalni paravan za omladinski pogon.

Oglasi

2 misli o “Skupa igra

  1. Ako je u Klubu ovakvo stanje kako je ovdje navedeno, postavlja se pitanje što većinski vlasnik Grad čeka. Imam osjećaj da netko čeka da se Klub sam po sebi ugasi. Ako je sve ovo poznato Gradskim vjećnicima, zašto se ne reagira. Tko pušta spinove o sređenom stanju Kluba, o povratku u Prvu ligu. Naš Klub je igrao 50 godina u Drugoj ligi i bio uspješan, gledan i što je najvažnije igrao sa svojom dicom, stvarao vthunske igrače u daleko skromnijim uvjetima. Ovo što imamo sada je totalna improvizacija, počev od stalnih dugova, bez interesa gledatelja, sa slabim rezultatima, a u prvoj momčadi od 20 igrača, igraju 4 igrača stvorena u vlastitoj školi. Jednom riječju sve je protiv realnosti trenutka na našem prostoru, protiv tradicije i bogate povjesti Kluba koji slavi 85 godina. Pokrenite se političari, otiđite iz sporta posebno iz nogometa kojeg vodite u krivom smjeru.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s